Sana '95 | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Dio rata u Bosni i Hercegovini | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Peti korpus Armije RBiH Sedmi korpus Armije RBiH |
Vojska Republike Srpske Arkanove paravojne formacije | ||||||||
Komandanti i lideri | |||||||||
Atif Dudaković Mehmed Alagić |
Ratko Mladić Željko Ražnatović | ||||||||
Snage | |||||||||
25.000 vojnika | 20-30.000 vojnika |
Operacija "Sana '95" bila je posljednja vojna operacija Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom rata u BiH. Odvijala se u septembru i oktobru 1995. u seriji kontranapada Armije RBiH i Hrvatske vojske nakon što je uspješno okončana operacija "Oluja" u Hrvatskoj. Nakon uspješne inicijalne faze i izuzetno brzog zauzimanja Sanskog Mosta, operacija "Sana '95" je završena zbog potpisivanja Dejtonskog sporazuma i završetka rata.
Bihaćki okrug je područje u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini oko grada Bihaća i šire okoline, gdje su snage Armije BiH (Peti Korpus Armije BiH, snage pet pješadijskih brigada) bile okružene srpskim snagama od početka rata 1992. godine. Sredinom 1995. godine združene srpske snage iz Republike Srpske, potpomognute srpskim snagama iz Republike Srpske Krajine i secesionističkih snaga Autonomne pokrajine Zapadna Bosna pod zapovjedništvom Fikreta Abdića, započeli su veliku ofanzivu na ovo područje, ali bez uspjeha. I dalje je Bihaćki okrug bio u opasnosti od zauzimanja, a međunarodna zajednica se plašila ponavljanja genocida poput onog u Srebrenici. To je bio jedan od razloga da se Hrvatskoj vojsci dadne podrška u oslobađanju okupiranih područja koja su držali Srbi u Hrvatskoj, što je učinjeno tokom operacije "Oluja". Nakon uspješno okončane akcije "Oluja", Bihaćki okrug je deblokiran nakon 1201 dana opsade.[1] Na zapadu i sjeveru spojen je sa Hrvatskom, te su se mogli pripremiti za kontraofanzivu prema istoku i rijeci Sani.
Operacije je započela u 3:00 sata ujutro 10. oktobra 1995. godine. Snage Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH (17. viteška krajiška brigada), potpomognute drugim jedinicama Armije RBiH (Crni labudovi,[2] kakanjska 329. brigada[3]) uspješno su prešle rijeku Sanu u 4:00 sata ujutro, a već navečer oko 5:00 stigli su do predgrađa Sanskog Mosta.
Snage Armije RBiH drže u okruženju srpske snage u Sanskom Mostu, a na njihove položaje djelovali artiljerijskim oružjem. Srpske snage su pokušale izvršiti kontranapad, angažujući i helikoptere.
Srpsko civilno stanovništvo masovno bježi, dok jedinice Armije RBiH zauzimaju pojedine dijelove grada. Potpunu kontrolu nad gradom Armija RBiH ostvaruje za 9-10 sati. Srpske snage su pružile manji otpor, nakon što su se utvrdili u zgradi gradske pošte.[4] Nakon slamanja otpora, Peti korpus postavlja svoje istureno komandno mjesto u današnjem Hotelu Sanus u centru grada.
Pošto su u toku bili pregovori u američkom gradu Dayton, Ohio, međunarodna zajednica traži od Armije RBiH da zaustavi svako napredovanje i sva ofanzivna djelovanja dok se ne postigne sporazum. Ofanziva je završena, a time i rat u Bosni i Hercegovini, isti dan kada je postignut sporazum u Daytonu. Kao rezultat mirovnog sporazuma iz Daytona, danas je Sanski Most dio Federacije BiH.