Operacija "Sana '95"

Sana '95
Dio rata u Bosni i Hercegovini
Datum13. septembar – 13. oktobar 1995.
Lokacija
Rezultat pobjeda Armije RBiH
Teritorijalne
promjene
ARBiH zauzima Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most
Sukobljene strane
Peti korpus Armije RBiH
Sedmi korpus Armije RBiH
Vojska Republike Srpske
Arkanove paravojne formacije
Komandanti i lideri
Atif Dudaković
Mehmed Alagić
Ratko Mladić
Željko Ražnatović
Snage
25.000 vojnika 20-30.000 vojnika

Operacija "Sana '95" bila je posljednja vojna operacija Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom rata u BiH. Odvijala se u septembru i oktobru 1995. u seriji kontranapada Armije RBiH i Hrvatske vojske nakon što je uspješno okončana operacija "Oluja" u Hrvatskoj. Nakon uspješne inicijalne faze i izuzetno brzog zauzimanja Sanskog Mosta, operacija "Sana '95" je završena zbog potpisivanja Dejtonskog sporazuma i završetka rata.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Bihaćki okrug je područje u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini oko grada Bihaća i šire okoline, gdje su snage Armije BiH (Peti Korpus Armije BiH, snage pet pješadijskih brigada) bile okružene srpskim snagama od početka rata 1992. godine. Sredinom 1995. godine združene srpske snage iz Republike Srpske, potpomognute srpskim snagama iz Republike Srpske Krajine i secesionističkih snaga Autonomne pokrajine Zapadna Bosna pod zapovjedništvom Fikreta Abdića, započeli su veliku ofanzivu na ovo područje, ali bez uspjeha. I dalje je Bihaćki okrug bio u opasnosti od zauzimanja, a međunarodna zajednica se plašila ponavljanja genocida poput onog u Srebrenici. To je bio jedan od razloga da se Hrvatskoj vojsci dadne podrška u oslobađanju okupiranih područja koja su držali Srbi u Hrvatskoj, što je učinjeno tokom operacije "Oluja". Nakon uspješno okončane akcije "Oluja", Bihaćki okrug je deblokiran nakon 1201 dana opsade.[1] Na zapadu i sjeveru spojen je sa Hrvatskom, te su se mogli pripremiti za kontraofanzivu prema istoku i rijeci Sani.

Tok operacije

[uredi | uredi izvor]

10. oktobar

[uredi | uredi izvor]

Operacije je započela u 3:00 sata ujutro 10. oktobra 1995. godine. Snage Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH (17. viteška krajiška brigada), potpomognute drugim jedinicama Armije RBiH (Crni labudovi,[2] kakanjska 329. brigada[3]) uspješno su prešle rijeku Sanu u 4:00 sata ujutro, a već navečer oko 5:00 stigli su do predgrađa Sanskog Mosta.

11. oktobar

[uredi | uredi izvor]

Snage Armije RBiH drže u okruženju srpske snage u Sanskom Mostu, a na njihove položaje djelovali artiljerijskim oružjem. Srpske snage su pokušale izvršiti kontranapad, angažujući i helikoptere.

12. oktobar

[uredi | uredi izvor]

Srpsko civilno stanovništvo masovno bježi, dok jedinice Armije RBiH zauzimaju pojedine dijelove grada. Potpunu kontrolu nad gradom Armija RBiH ostvaruje za 9-10 sati. Srpske snage su pružile manji otpor, nakon što su se utvrdili u zgradi gradske pošte.[4] Nakon slamanja otpora, Peti korpus postavlja svoje istureno komandno mjesto u današnjem Hotelu Sanus u centru grada.

13. oktobar

[uredi | uredi izvor]

Pošto su u toku bili pregovori u američkom gradu Dayton, Ohio, međunarodna zajednica traži od Armije RBiH da zaustavi svako napredovanje i sva ofanzivna djelovanja dok se ne postigne sporazum. Ofanziva je završena, a time i rat u Bosni i Hercegovini, isti dan kada je postignut sporazum u Daytonu. Kao rezultat mirovnog sporazuma iz Daytona, danas je Sanski Most dio Federacije BiH.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 5. 2013. Pristupljeno 4. 8. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ SANSKI MOST: 2 Operacija Sana '95[mrtav link], pristupljeno 13. 12. 2016.
  3. ^ Na današnji dan 1995. godine kakanjska 329. brdska brigada umarširala u Sanski Most Arhivirano 16. 11. 2016. na Wayback Machine, pristupljeno 14. 12. 2016.
  4. ^ http://sanskimost.com/historija/